DO – PUT SAMOOBRANE



Sve borilačke vještine vuku podrijetlo iz Dhanur Vede i koristili su ih ratnici, prvenstveno u svrhu samoobrane. Iz Dhanur vede razvila se borilačka vještina Kalaripayat čiji je prvi učitelj bio drevni ratnik Parašurama. Ovom vježbom ratnici su snažili vitalnu energiju i hrabrost.

Borilačka vještina Kalaripajattu zasnivala se na potpunom znanju o marmama, čakrama i nadijima. Tu je vještinu u Kinu donio Bodhidharma, princ rođen 440.g. u južnoj Indiji u Tamil Naduu, a 520.g. postaje budistički svećenik. Tadašnji kineski car Wu Ling dinastije nije shvatio Bodhidharminu doktrinu praznine i protjerao ga je. Bodhidharma je otišao na planinu Shao-Shih u Sung u predjelu Honan pokrajine i tamo u Sil-lum (Šaolin) hramu provodi devet godina podučavajući budističke svećenike vještinama lohan kunga, tai chia. Iz tih su se vještina kasnije razvile popularne borilačke vještine kung fu u Kini i karate na Okinavi i u Japanu. Bodhidharma je osmislio katu (forma – slijed karate pokreta) koja se na Okinavi zvala Sanchin kata. To je meditativna kata s naglaskom na disanje povezano s mišićnom tenzijom i opuštanjem. Razvija unutarnju vitalnu energiju, mentalnu ravnotežu i vanjsku tjelesnu ravnotežu. Osnovna karakteristika svih vještina samoobrane razvijenih na istoku je „DO“ ili „TAO“ što označava izvor, put i cilj.

Do sadržava sve zakone univerzuma te se zbog toga nadodaje na naziv borilačke vještine kako bi se ukazalo na svrhu izučavanja određene vještine. Stoga imamo Karate Do. Karate znači kara (prazan) i te (ruka). Karate Do znači vještina borenja bez oružja, koristeći samo prazne ruke i druge dijelove tijela, ali pritom koristeći tijelo da bi se duh razvijao prema Do-u (prosvjetljenju). Tako imamo Judo, Tae Kwon Do, Mushindo, Kendo, Aikido, Hapkido itd.

 

Tečajevi: Kalaripayattu, Tai Chi, Karate Do