Kaya Kalpa



Kāyā kalpa - mijenjanje fiziologije u ciklusima, obnavljanje tijela. Kāyākalpa je svevremena stvarnost. Cjelokupna fiziologija se mijenja u ciklusima. Svake godine se stvara novo tijelo. Staro tijelo se preoblikuje, rastvara se, odlazi u neočitovano i odande se stvara novo tijelo. U procesu preoblikovanja, kanali u fiziologiji, procjepi (śrote) ostaju, a tjelesna tkiva (ne-śrote) se mijenjaju. Sjećanje (smti) je u procjepu (śrotama). Ayurveda obnavlja sjećanje(smti) putem rasayana i pročišćavanjem śrota. Smti je dio Vede, śruti je također dio Vede. Śruti (ono što se čulo, vedski zvukovi) je specifičan izraz smṛtija. Da nema sjećanja (smtija) kako bi sljedeća riječ nastala nakon prethodne?

 Za uspješno provođenje kāyākalpe razum treba shvatiti vedsku znanost. Treba shvatiti dinamizam procjepa između A i GA, između GA i NI, i između NI i MI u slučaju nastanka prve riječi g Vede AGNIM. Osoba ne treba znati sve bezbrojne vrijednosti dinamizma koji je oživljen u procjepima od početka Vede, nego treba poznavati četverostruku narav dinamizma procjepa u vrijednostima šija, devate i ćhandasa. Maharishinam otkriva kako osnovno značenje Vede i vedske literature proizlazi iz dinamizma procjepa. Duboki značaj Vede i vedske literature jest taj da su oni izraz zakona prirode, što neprestano preoblikuju jedno stanje u drugo, održavajući red i razvoj na osnovi njihove vječne, besmrtne, samoodnosne stvarnosti. Taj se mehanizam preobrazbe nalazi unutar procjepa (praznina, razmak između slogova riječi itd.). Razumijevanje cjelovitog, sveuključujućeg karaktera Vede leži u punom razumijevanju dinamizma procjepa.

Procijep ima četiri vrijednosti: tihu vrijednost točke koja se naziva atyanta-abhāva; dinamični ustroj onoga što se događa u procijepu i naziva se anyonya-abāhva; mehanizam kojim se zvuk ili slog urušava u vrijednost točke u procijepu, zvuk postaje tišina ili kraj sloga, naziva se pradhvasa-abhāva; mehanizam kojim zvuk izvire iz vrijednosti točke u procijepu ili pojavljivanje sljedećega sloga naziva se prāga-abhāva. Pradhvasa-abhāva je proces rastvaranja koji vodi do atyanta-abhāve, stanja apsolutne apstrakcije (apsolutne destrukcije). Tada apsolutna destrukcija u duhu destrukcije, uništava apsolutno stanje ništavila (atyanta-abhāva), i u neočitovanoj oživljenosti svih mogućnosti u stanju samoodnosne potpuno probuđene budnosti je sjećanje svih mogućnosti (anyonya-abhāva). U toj budnosti, oživljenosti svih mogućnosti, potpuno budno, samoodnosno stanje inteligencije (đyotiš-matī-prađña, razina svijesti) je stvarnost sveukupnog potencijala sjećanja, sjećanja što je bilo prije i što bi trebao biti sljedeći slijedni korak evolucije. To znači da prijašnji zvuk evoluira u prirodno, slijedno stanje evolucije u narednom zvuku. Pojavljivanje narednog zvuka je prāga-abhāva. Središte procjepa je neočitovana točka čiste inetligencije u koju se jedan slog rastvara i iz koje izvire sljedeći slog. Oživljenost dinamizma Vede ili čistoga znanja postoji unutar ovog postupka preobrazbe jednog sloga u drugi. Sjedište procjepa je tiho stanje Vede, stanje koje je nepojavno i dinamično. Ova kvaliteta dinamizma unutar tihog stanja Vede naziva se anyonya-abhāva, koja je samoodnosno stanje inteligencije. Anyonya-abhāva je oživljenost nepojavnog stanja Vede što se nalazi unutar pojavnog oblika Vede. To nepojavno stanje Vede je njezino apstraktno ustrojstvo i to je ta razina inteligencije, stvaralačke inteligencije koja je potpuno budna unutar sebe. To je samoodnosna razina inteligencije koja je saṃhitā (integrirana cjelina svijesti) šija (promatrača), devate (procesa promatranja) i ćhandasa (promatranog). Dinamizam koji osigurava pravilan slijedni tok jednoga stanja u drugo ovisi o integritetu mehanizma preoblikovanja unutar procjepa. Željeni rezultat (prāga-abhāva) može biti savršen jedino ako ne postoje smetnje unutar procijepa, kada je stanje potpune tišine (atyanta-abhāva) dostupno. Bilo koja nepravilnost dovodi do neželjenog ishoda povezanog s iskustvom bola, patnje ili bolesti, ukazujući na očiglednu grešku u slijedu. Pogreške su zbog greške razuma koji vidi raznolikost i zaboravlja samoodnosno jedinstvo, cjelinu. To znači da atyanta-abhāva nije dostupna i da je mehanizam preoblikovanja narušen dovodeći do očitih razlika. Ovo razilaženje može biti doživljeno kao bol, patnja ili bolest. Jedina sigurnost za savršenstvo je oživljenost samoodnosne, čiste svijesti dostupne u tihom dinamizmu atyanta-abhāve i održavanju pravilnog slijeda koraka evolucije. To nam je omogućeno meditacijom i  yogom i oživljavanjem pravilnog funkcioniranja živčanog sustava čitanjem Vede i vedske literature.

Drugi pristupi uklanjanja poteškoća mogu uključivati uvođenje specifičnih impulsa inteligencije u vidu biljnih pripravaka, zvuka itd., što će pronaći svoj put kroz procjep i podržati prāga-abhāvu koja nedostaje pokušavajući ponovno zadobiti pravilan tok zamišljenih redoslijeda. Put evolucije se zbiva u stanju ravnoteže procijepa; urušavajući impuls, čak i ako ide prema stanju bez izraza, ništavilu (atyanta-abhāva) ugrađuje svoju kvalitetu u procijep. Taj procijep je zbog toga tihi svjedok koji opaža i prethodni impuls i sljedeći impuls. On drži u tišini sjećanje oba. Priroda procijepa koji drži sjećanje oba, prijašnjeg i sljedećeg impulsa, naziva se anyonya-abhāva. To je ono što održava red u kreaciji na polju neočitovane atyanta-abhāve. To je tajna svih transformacija na putu evolucije.

 Sve ljudsko ponašanje, govor, akcije i materijalne čestice slijede taj nepogrešivi sustav urušavanja i izviranja. Što izvire ovisi o tome što se urušava i o čistoći ravnoteže tihog samoodnosnog procijepa između slijednih misli, odluka, riječi, djelovanja, materijalnih čestica tijela itd. Ovladavanje zakonima prirode dostupno je u procijepu u kojem leže izvor i cilj, u atyanta-abhāvi, samoodnosnoj čistoj svijesti. Osvajanje te razine života u svijesti daje nam punu slobodu, nepobjedivost, sve mogućnosti i besmrtnost. Atyanta-abhāva uvijek savršeno upravlja mehanizmom koji osigurava da kroz anyonya-abhāvu izvire najprikladnija prāga-abhāva iz dolazeće pradhvasa-abhāve.

 Tajna kāyā kalpe leži u tome da se boravi tamo gdje je atyanta-abhāva (samoodnosna svijest) i tako postane majstor svih preoblikovanja, određujući sudbinu bilo koje pradhvasa-abhāve do bilo koje prāga-abhāve koju pojedinac želi. Tako osoba može preoblikovati staro tijelo u mladoliko tijelo. To je vrhunska tajna kreacije, tajna stvaratelja. Pojedinac može postići bilo što, stvarati lotose iz blata, micati planine, ostvariti besmrtnost. U preoblikovanju se ništa ne uništava, jedna stvar se preoblikuje u drugu. U stvaranju vedskih zvukova, slog ne biva uništen, on samo postaje sljedeći slog. Niti jedan impuls beskonačne samoodnosne apsolutne razine života ne umire, bilo da je misao, čestica, slon, ljudsko biće ili galaksija, već on biva preoblikovan. Kada kažemo da nešto nestaje, to zapravo znači da postaje nešto drugo. Cijeli dinamizam promjene i evolucije odvija se kroz mehanizam preoblikovanja. U životu postoji jedino preoblikovanje, a ne postoji nestajanje, uništenje ili smrt. Život je vječan i on nikada ne nestaje, već se stalno preoblikuje. Ništa nije nikada uzalud, ništa nije nikada izgubljeno, sve je preoblikovano. Prvi zakon termodinamike ukazuje na istu stvarnost.

Postoje dvije vrijednosti besmrtnosti. Jedna je na svojoj vlastitoj razini apsoluta, samoodnosne, čiste tišine koja je potpuno budna unutar sebe. Druga je polje dinamizma u relativnom u kojem sve uživa bivajući iznova novo, iznova različito, ponovno doživljavajući polje svih mogućnosti u koje se urušava i iz kojeg izvire svaki impuls života. Život nastavlja ulaziti i izvirati ponovo i ponovo, besmrtno, a ipak promjenjivo radujući se igri i ponovnom stvaranju. Relativno polje života stoga uživa dvije razine besmrtnosti: onu koja je uvijek prisutna u apsolutnom i drugu koja se uvijek održava u beskrajnim novinama preobrazbi i promjena. Kada je budan u ovoj stvarnosti, pojedinac doživljava beskrajno blaženstvo kreacije, njezinu igru i njezino uvijek mirno, spokojno, potpuno budno, neograničeno Sebstvo, Sebstvo svega i svakoga. Prošavši kroz oživljavanje Vede i vedske literature u fiziologiji pojedinac postaje cjelovit, slava je i radost kreacije, oslobođen od ciklusa promjene. Pojedinac koji je ostvario vlastito Sebstvo otkriva besmrtnost i neograničeno dostojanstvo života i raduje se slavi Upravljača svemira.

To je stvarna kāyā kalpa. Međutim, ako pristupamo kāyā kalpi samo s fizičke razine tada neće biti tako djelotvorna i neće ostvariti potpuno buđenje svijesti, već će pogreška razuma (prađñaparadha) u kojoj razum zaboravlja cjelovitost(saṃhitu) i postaje poistovjećen samo s područjem razlika ṛšija, devate i ćhandasa  i dalje postojati. Biljnim pripravcima koji djeluju na razinu s koje svijest postaje materija, primjenjuje se frekvencija određenog bilja ili primordijalnog zvuka Vede koja odgovara toj određenoj razini zaboravljanja (prađñaparadhe) i obnavlja se sjećanje pravilnog evolutivnog slijeda preobrazbe. Pritom razum mora shvaćati narav saṃhite, ṛšija, devate i ćhandasa i četverostruku narav dinamizma procjepa. Kada u razumu nema sumnji, osiguran je uspjeh kāyā kalpe jer razum koji ne sumnja prihvaća svako obogaćujuće iskustvo sa svrhom svog potpunijeg buđenja.

 

Tečaj Kaya Kalpa Yoge – Yoga pomlađivanja